Čitanje loših tekstova u lošim hrvatskim novinama

Nekad davno znao sam se šokirati kada sam čuo da neki mladi ljudi, a koji se čak smatraju intelektuacima, uopće ne čitaju dnevne novine ili tjedne tiskovine. Mislio sam tada, zelen, neiskusan i mlad, kako je to jadno i primitivno, da oni koji bi trebali kreirati javno mijenje, utjecati na stvari, izbacivati ideje, generirati, inspirirati i gurati ovaj svijet naprijed, nemaju nikakvu potrebu saznati što se oko njih događa, tko je tko i što je što u javnom (ili privatnom) prostoru države i kontinenta koji ih okružuje i određuje.

Kako je vrijeme prolazilo, ja sam nastavio čitati, a novinari su nastavili pisati. Novine su postajale sve lošije, teme trivijalnije, a intelektualni i kulturni nivoi dosegnuli su neprobavljivu razinu. Postalo je jako loše. Oni koje sam smatrao glasnicima novog i progresivnog, postali su glasnogovornici interesnih skupina, opskurnih tajkuna, političkog šljama, nogometnih managera i wannabe celebrityja.

Danas se iz novina više ne može saznati što se zapravo događa. Može se doduše saznati, do u detalje, što o životu misli Zdravko Mamić (nedavno je u Nedjeljnom Jutarnjem dobio naslovnicu i nekoliko punih stranica za izdrkavanje), može se saznati sve o gospodarskim idejama velikog mislioca i spašavatelja Podravke Josipa Friščića, može se saznati (već godinama, gotovo na dnevnoj bazi) u kojem je restoranu ručao ili večerao Davor Butković i kakvim se gegom konobar poslužio dok mu je točio vrhunsko vino kutjevačke zimske berbe i kakav je pogled s terase restorana i ujedno da li je to zapravo dovoljno ili bi vlasnik morao proširiti vinsku listu s nekoliko butelja višeg cjenovnog razreda.

Prije nekoliko godina napisao sam u jednom tekstu kako bi bio red već jednom ugasiti Vjesnik, koji je svake godine stvarao ogroman financijski gubitak i kako je nepošteno držati na proračunu nelojalnu konkurenciju privatnim novinskim kućama koje ionako ne posluju s velikim prihodima jer su osuđene na skromno hrvatsko tržište. Mišljenje sam definitivno promijenio – Vjesnik je u kontekstu onoga što se nudi 2011. godine na našem super malom prostoru, jedan sasvim čitljiv i normalan dnevni list, a uz to ima vjerojatno najpregledniju i najbolje dizajniraju web stranicu od svih dnevnih listova. Kad sam već kod vizualnog identiteta, tjednik Forum koji bi navodno trebao biti nešto novo, svojim me prijelomom i dizajnom navodi na povraćanje…poruka poštovanom uredništvu – nije sve u novcu – bolji prijelom imaju školski listovi koje izrađuju srednjoškolci na volonterskom nivou.

Uglavnom, kakva je papirnata scena, jedno ću se vrijeme držati podalje, bliže elektronici, dalje od papira, pa ćemo vidjeti dokle tako. Čitanje knjiga i slušanje glazbe nikad mi nisu bili dovoljni sami po sebi, a sport me zanima jedino na osobnoj razini. Ostalo vrijeme trošit ću na zarađivanje novaca, druženja uz alkohol i minimalno seksa…

Oglasi

2 thoughts on “Čitanje loših tekstova u lošim hrvatskim novinama

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s