Izgledavanje serije Bored to Death

Po uzoru na iščitavanje (knjige ili drugog teksta), trebala mi je riječ za ponovno detaljno gledanje HBO serije Bored to Death (mislim da je kod nas krenula s naslovom Ubi me dosada), sa pokušajem uočavanja propuštenih segmenata ili shvaćanja neshvaćenih zakulisnih i izmeđurednih komponenti iliti poruka. Naravno,  što se tiče prikladnije riječi, potpuno sam otvoren za dobronamjerne sugestije, izgledavanje ili (što sam također planirao upotrijebiti) „razgledavanje“  su nekako u ovom kontekstu na granici mogućeg pogrešnog poimanja.

Kako sam prvu sezonu odgledao još lani, baš mi je dobro došlo ponoviti gradivo, a sebi sam toliku potrošnju vremena na seriju protumačio potrebom pisanja teksta (kao da živim od recenzija, pa je to onako, ozbiljna stvar), al mora se čovjek i zabaviti, jel.  Uglavnom, kako je serija bazirana na specifičnom, suptilnom (rekao bih) intelektualnom humoru, pitam se koliko je zapravo gledatelja oduševljeno na istoj (visokoj) razini poput mene.  Meni se u seriji baš sve sviđa. Ona mi je ono, vidljiv napredak u televizijskoj produkciji, ne u tehnološkom smislu naravno, nego razina više u scenarističkoj, dijaloškoj, dramaturškoj i srodnim dimenzijama. Kako u glazbi postoje pojmovi poput post-rock, post-punk, možda i ovdje nedostaje nekakav pojam koji bi naznačio nadgradnju nad već viđenim i artikuliranim, a opet smislenim i vrijednim. Nekakav post-nešto je definitivno.

Najbolja serija u posljednjih deset godina defintivno mi je Six feet under (Dva metra pod zemljom) koju sam također „izgledavao“ tj. nakon njezinog televizijskog praćenja, lani sam pogledao svih 5 sezona zaredom (nekih 60 sati programa) i potvrdio si da je serija vrhunska.  Osim toga prošlo je već dosta vremena i za nju mogu reći da je prošla i test vremena – i dalje mislim da je prava zabava. Al Bored to Death je nešto posebno. Ovdje Woody Allen susreće Wesa Andersona. Newyorške priče u vlaku iz The Darjeeling Limited-a sa Tedom Dansonom iz neke pete dimenzije, a kao gratis – Zach Galifianakis (Mamurluk) u kostimu super-heroja. No nemojte misliti da je serija trivijalna. Osobno se grozim jeftinog humora za obiteljska opuštanja nakon večere. Ovdje se ne radi o tome. Ovdje je npr na  snazi gomila referiranja na opća mjesta filmske i književne kulture 20/21. stoljeća, tako da ćete ovisno o tome koliko ste upućeni u pojedina područja, moći pohvatati autorove dramaturške i scenarističke figure i kratke crtice.

Jason Schwartzman je Jonathan Ames, pisac u krizi (čini mi se da mu je negdje tijekom druge sezone odbijena druga knjiga), koji se igrom slučaja angažira kao privatni detektiv (na crno, radi preko oglasnika). Ted Danson je George Christopher, dobrostojeći i uspješan (barem nedje do početka treće sezone) urednik i kolumnist u novinama, oduševljen ženama (na rubu promiskuiteta) i oduševljen marihuanom (na rubu ovisnosti). Zach Galifianakis je Ray Hueston, strip crtač s povremenim bljeskovima na strip sceni, povremeni donator sperme lezbijskim parovima i hipohondar (čak i fizikusom djelomično nalik Zoranu Feriću).  Heather Burns je Leah, Rayeva ljubav koja se često traži, ali kao lik odlično funkcionira.  Serija je prekrasna. Za sada je snimljeno 3 sezone sa po 8 nastavaka, a ja čekam još…

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s