U Berlinu dodijeljene Europske filmske nagrade

U sjeni izbora u Hrvatskoj (ha, ha) 2500 članova Europske filmske akademije proglasilo je prije nekoliko dana najbolje europske filmove u 2011. godini. Kako sam ove godine bio vrijedan i odgledao priličan broj europskih filmova (pa i ove nagrađene), malo sam se iznenadio kada sam saznao da je najboljim filmom proglašena Trierova Melancholia. Kako su mi neki stari uratci Larsa von Triera jako dobri, baš sam se upitao nije li ovdje na djelu slučaj dodjele glavne nagrade temeljem minuloga rada. Već sam napisao (pogledaj tri-četiri teksta ispod), da mi je čak i relativno svježi Trierov Antichrist znatno bolje (da ne kažem vrhunsko) djelo, pogotovo u usporedbi s Melancholiom. O Dogville-u da ne govorim, nakon njega osjećao sam se kao da sam pročitao ruski klasični roman od 800 stranica. Al ok, možda sam od Melancholie (ili bolje rečeno od Triera) malo previše očekivao.

Jako mi je drago što je najboljim režiserom/režiserkom proglašena Susanne Bier koja mi je fenomenalna. Ovdje je pobijedila sa filmom Heaven (In a Better World), a koji bi po mom mišljenju komotno mogao biti pobjednik i u prethodno spomenutoj kategoriji za najbolji film. Osim toga, film je ove godine dobio oskara za najbolji strani film. Jedini Suzanin film koji smatram osrednjim je onaj koji je snimila u SAD-u – Things We Lost in the Fire (bez obzira na odlične Benicio Del Toro-a i Halle Berry, dok su mi njezini danski filmovi svi redom odlični.

Najboljim dokumentarcem proglašena je Pina Wima Wendersa. Potpuno zasluženo. I o Pini sam već nešto napisao na blogu (odgledao sam je u sklopu Filmomanije negdje u listopadu), i tu se nema što reći. Iskusni Wenders godinama se pripremao za snimanje ovog filma, a onda je još posegnuo za 3D tehnologijom i rezultat je stvarno vrhunski. Šteta je što većinu ovih filmova možemo (legalno) pogledati jedino u sklopu nekakvih rijetkih ciklusa nezavisnog/europskog filma, pa ih tako odgleda stvarno mali broj ljudi. Gotovo da nemaš s kim popričati o viđenom…

Oglasi

2 thoughts on “U Berlinu dodijeljene Europske filmske nagrade

  1. Mada je post datumom strar, svojim sadržajem nije, više je kao dobro vino 🙂 Zato – moram se osvrnuti, kao poklonik Wim Wendersa na izbor filmova na cijelom tvojem blogu, u kojem uglavnom nalazim podudarnosti sa svojim afinitetima. Odličan opis osjećaja u vezi s Dogvilleom, Melancholie nikako da pogledam, a Breaking the Waves je također izvrstan (ne vidim ga ovdje pa navodim kao preporuku). I veselim se zbog crtice o Susanne Bier, nisam gledao pobjednika pa neću reći da je njen film trebao pobjediti, ali da je odličan – bogami jest!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s