Boris Veličan: Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše

Ovo je najnovija knjiga Borisa Veličana, domaćeg putopisca s nekoliko objavljenih knjiga u posljednjih par godina. Kako se čovjek već opustio glede izdavaštva i pisanja, ovo je toliko opušteno i nepretenciozno djelo, da pomalo vuče na totalnu zafrkanciju.

Putopis prati autorovu rutu od Zagreba do Sahare, a kretanje je vrlo usporeno, većinom pješice osim prelaska brodom od Zadra od Ancone i onda ponovno brodom preko Sredozemnog mora od Italije do Tunisa. Najteži, najusporeniji i najtužniji dio puta je početak – pješice od Zagreba do Karlovca, pa dalje uz Mrežnicu – ovdje je pokušao odraditi dionicu čamcem ali vrlo neuspješno. Vjerojatno niti jedan putopisac (a čitao sam ih dosta, domaćih i stranih, od braće Seljan naovamo), nije u svojim pričama bio toliko detaljno iskren oko svojih problema, promašaja, ljudskih slabosti, fizičkih problema, žuljeva, crijevnih viroza, povraćanja, masturbacija, gladi i žeđi i neugodnosti s ljudima i životinjama. Baš kad pomislim da sam od ovog autora čuo/pročitao sve što trebam, on me opet iznenadi pijanim povraćanjem u nečiji parkirani Peugeot tijekom putovanja kroz Italiju. Mislim, odvratno, a opet, tko bi drugi uopće priznao ako je tako nešto i napravio tijekom nekakvog putovanja! To je zapravo i najveća vrijednost putopisa Borisa Veličana. On je u njima napisao sve. Nema uljepšavanja, romantizma, fotošopiranih prikaza i gomile preseravanja kakva su gotovo obavezno prisutna kod većine novovalnih domaćih putopisaca. Kod većine je sve glatko, a sva mjesta na koja stignu su kao iz bajke. Oni nikada ne kasne na trajekt i nikada nemaju problema u sporazumijevanju sa strancima. Nikada nemaju luđačku glavobolju, krvave žuljeve na nogama, napade panike ili išta slično. Definitivno se tu radi i načinu na koji pojedinci putuju – Veličan je uglavnom u nekakvim teškim stotinukilometarskim pješačenjima, često bez hrane i vode, pa su problemi gotovo obavezno prisutni. U knjizi Meni je svaki dan nedjelja pješačio je npr. od Petrograda do Pariza.

Da ne pomislite da se ovdje radi samo o nekakvom Charles Bukowski pijanom bauljanju, postoje u knjizi prekrasni prikazi putovanja po Velebitu, gotovo cijelom Premužićevom stazom, uz ugodne prikaze prirode, šuma, vrhova, izvora i svega što ide uz najljepšu hrvatsku planinu. Osim toga jako je dobro prikazan Tunis, onaj dio koji uglavnom ne vidite kada uplatite turistički paket aranžman i krećete se po zadanim turističkim rutama. To je jako dobro napravljeno. I popraćeno solidnom količinom fotografija s lica mjesta. Eto, tko voli, knjigu je objavio Algoritam 2011. …

Oglasi

One thought on “Boris Veličan: Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s