Slučaj Franak

Nije da su mi ljetne vrućine i gužva na poslu baš motivirajući faktori za pisanje teksta, no gluposti u dnevnim novinama znaju me ponekad dovoljno isprovocirati. A načitah se svega proteklih nekoliko dana…

Kako sam (na štetu vlastite duhovnosti) ekonomske struke i prilično blizak bankarstvu,  tako me površno novinarsko izvještavanje u tom dijelu posebno rastužuje. Zadnjih nekoliko dana naime, pročitao sam desetke novinarskih komentara i osvrta na nepravomoćnu presudu u tzv slučaju Franak, a zaključci koje su mnogi  autori tekstova bez zadrške prenijeli vjernim čitateljima u najmanju su ruku bezvezni.

Kao prvo, novinari se za komentare i informacije obraćaju ekonomistima, koji (ako već ne rade direktno ili indirektno za banke) čitaju analize, donose zaključke iz dostupnih ekonomskih publikacija, statistika HNB-a,  web portala koji se bave predviđanjima, analizama i ekspertizama (dakle, Vidoviti Milani ekonomije). Također, ako se bave specifičnim područjem, bankarstvom, financijskim tržištima ili sličnim, informacije kojima oni raspolažu su isključivo one o poslovnim subjektima – u ovom slučaju o bankama i njihovim aktivama, povratima, dobitima, i slično.  Naravno da će ti zaključci biti u suprotnosti s onim što je prvostupanjska presuda donijela!

No Banker Left Behind

Njima je uzimajući u obzir te informacije (dakle, jednostrane, često generirane baš iz financijskog sektora) nepojmljivo destabiliziranje bankarskog sustava (do kojeg objektivno može doći, mada ne u nekoj drastičnoj mjeri), jer je on bitan faktor ekonomske stabilnosti, ako hoćete i stabilnosti države. No, kako ne postoje toliko detaljni uvidi (dakle, javno dostupni podaci, izvještaji o novčanom tijeku, računi dobiti i gubitka i slično) za obične hrvatske obitelji ogrezle u kredit sa švicarcem, tako nitko od naših „uglednih“ ekonomista i analitičara nije niti jednom u zadnjih par godina (otkad traje drama sa švicarskim frankom) pomislio do kakve se ekonomske nestabilnosti ulaskom u kredit sa švicarcem dovela većina od ovih stotinjak tisuća hrvatskih obitelji. Destabiliziranje bankarskog sektora može dakle imati nekakvih posljedičnih utjecaja na sve stanovnike ove zemlje, no plakati nad onim što bi se moglo teoretski dogoditi nekom sustavu, a preskočiti već prisutnu dramu tisuća živih građana, stvarno je boležljivo.

Dakle, ljudi su konzumirali konzervativan financijski proizvod – stambeni kredit. Nisu uložili svoju životnu ušteđevinu na azijsko tržište kapitala ili rizičan dionički fond s Islanda. Izabrali su proizvod kakav bi jedna kontrolirana i (i dalje prilično centralizirana) ekonomija sa snažnom centralnom bankom morala držati čvrstim uzdama i dozvoliti eventualno  minorne oscilacije u kamatnoj stopi i visini rate, a ne svaliti sav mogući rizik na krajnjeg korisnika!

Konzultacije sa strukom su uvijek dobrodošle, ali bilo bi lijepo u dnevnim novinama pročitati i nešto temeljeno na zdravom ljudskom razmišljanju, sagledavanju šire slike ili barem naznakom kakve empatije prema oštećenima. Do tada,  nabacivanje pojmovima poput EBITDA, ROE, ROI i ROA „priprostom“ domaćem puku, stvarno je, kako već spomenuh, baš bezveze.

Oglasi

2 thoughts on “Slučaj Franak

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s