Zagrijavanje na 7. Vukovar Film Festivalu

Susanne Bier: Sve što trebaš je ljubav

Love-Is-All-You-Need-MovieNekad sam obožavao filmove Davida Lyncha koji su vrlo često ekstremni,  zahtjevni, pomaknuti, paranormalni ili barem socijalno i društveno bolesni. Onda je Lynch jednoga dana sam objasnio, a što se meni  mladom jako svidjelo, da je svakodnevica ionako dosadna, jednolika i predvidiva, pa zašto bi on onda još proizvodio i filmove koji su recimo to tako, „normalni“, predvidivi i dosadni?

Od tzv „normalnih“ filmova tj. onih koje može gledati i moja mama bez grča na licu, najviše volim filmove danske režiserke Susanne Bier.  Ljubav je započela kada sam na priprostoj domaćoj televiziji slučajno odgledao njezin film Nakon vjenčanja (iz 2006.), a zaokružila se večeras kada sam na nultom danu Vukovar film festivala odgledao njezin zadnji film Sve što trebaš je ljubav (iz 2012.).

Kako je Susanne snimila i pokoji loš film (npr. nije mi se svidio njezin američki uradak Things We Lost in The Fire),  ovog večerašnjeg dočekao sam s laganom rezervom –pokazalo se srećom, nepotrebnom. Film je (u spomenutoj „normalnoj“ kategoriji)  vrhunski izbalansiran, tako da sam zapazio kako je s projekcije s radošću na licima izašla i mlada pankeraja i curice ušminkane za cajke, a i nešto stariji ozbiljniji bračni par. Kada se podvuče crta, ispada kako je filozofsko propitkivanje ljudske egzistencije, smisla života i ljudske prirode definitivno materijal koji može privući svakoga, pogotovo kada se prezentira na pristupačan način. Dakle, ovdje filozofija nije otišla u nekakvu metafizičku krajnost (kao u Kubrickovoj 2001. Odiseji) niti u preveliku banalnost, sarkazam i humor (kao npr. kod većine filmova Woody Allena). Jednostavno, ovdje se radi upravo o onom dosadnom, predvidivom i očekivanom protoku života,  snimljenom na otvoren i inteligentan način koji te može baciti u razmišljanje i bez pojave nekakvih paralelnih dimenzija, bića iz svemira ili psihodelične pozadinske glazbe. A takvi su svi njezini filmovi.

Uglavnom, ovo je za nulti dan VFF-a bilo igranje na sigurno. Film koji se može svidjeti svakome – šteta je jedino što ovaj nulti dan nije bio pretjerano medijski popraćen, pa je na projekciji bilo stvarno jako malo posjetitelja. Sutra vjerojatno slijedi totalni kaos sa svim mogućim naslikavanjima gradonačelnika, režisera, glavnih glumaca, političara i svih onih koji žele biti viđeni…

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s