Zdravo trčanje vs. bolesni nogomet

Stublic_561538S1Nogomet je zadnjih nekoliko godina postao dio informativnog programa zbog kojega sve više ljudi ne želi gledati vijesti ili čitati novine. U kontekstu nogometa više se gotovo i ne govori o sportu već isključivo o mutnim poslovima, kriminalu, nasilju – vijesti se pojavljuju u crnoj kronici, prate se događanja sa suđenja podmićenim nogometnim sucima, raspravlja o korupciji, sumnjivim financiranjima, još sumnjivijim transferima i slično. Ništa novo, a blago rečeno, boleščina…O imenima aktera navedenih zbivanja nema potrebe; popraćeni su imenom i prezimenom gotovo u svim dnevnim novinama – praktički na dnevnoj bazi.

Obradovao me stoga osvrt Romana Bolkovića objavljen na Index-u prije mjesec i pol s naslovom: Nosite se u krasan kurac, i vi i Plavi vulkan. Zdrav je to i jednostavno primjenjiv sažetak misaonog paketa kojega bih preporučio svakom normalnom čitatelju koji želi promišljati o domaćoj nogometnoj sceni.

Ono što sam zapravo ovdje htio natuknuti je nevjerojatna potreba predstavljanja nogometa kao PRVOG, vodećeg, osnovnog, nacionalnog i neupitnog nositelja hrvatskog sporta iako on to više definitivno nije. Nije po fizičkoj prisutnosti navijača na utakmicama, nije po uspjehu klubova (trenutnu dobru vibru NK Rijeke navest ću ovdje kao izuzetak), nije po odgoju mladih generacija u sportskom duhu,  nije po ikakvom drugom relevantnom kriteriju. Također, kada bismo uzeli u obzir i dalje ogromnu količinu novca koja se iz raznih državnih, županijskih i gradskih proračuna prelijeva u džepove kojekakvih mutnih nacionalnih nk-ova, situacija bi izgledala još jadnije. Uzmimo samo aktualni primjer pojave američkih poduzetnika koji su nedavno pokušali kupiti NK Hajduk, a zatim i NK Osijek i koji su tako hladno odbijeni s tako tipičnom hrvatskom pričom u kojoj nama ponovno ne treba nekakav strani investitor već će grad nogometne dugove platiti sam kreditom koji će dugo godina vraćati njegovi sve siromašniji i sve zaduženiji stanovnici. Jadno, jadno i žalosno.

A zašto trčanje?

Zato što gomila često ne vidi alternativu pa sa svojim „nacionalnim“ sportom dijeli i dobro i zlo. A za tim stvarno nema potrebe. Zlo bi trebalo ostaviti onima koji su ga generirali i kreirali, a alternativa u ovom (zdravom, rekao bi Srećko Horvat) društvu itekako postoji i meni posljednjih godina izgleda jako dobro. Za ovaj tekst izabrao sam primjer trčanja.

Posljednjih nekoliko godina naime kod nas trčanje doživljava pravu renesansu. Otvaraju se trkačke škole, povećava se broj raznih lokalnih manifestacija, utrka raznog tipa, polumaratona, brdskih orjentacijskih i sličnih, a sve više ljudi aktivno se uključuje u ove dobrodošle trendove. Prošli mjesec održan je Večernjakov zagrebački maraton s opet rekordnim brojem sudionika! Sport je to u kojem sudjeluje tisuće ljudi, ne kao promatrači, već kao aktivni sudionici. Za sport ti ne treba bogati tata već jedino nekakve patike i dobra volja, tako da smo u startu izbjegli potrebu za raznim managerskim ugovorima, financiranjima iz gradskih proračuna i trošenjem milijardi kuna za gradnju nekakvih megalomanskih stadiona.

Također, tko prati scenu, mogao je primijetiti da u hrvatskoj već godinama postoji treking-liga koja ne samo da se nije ispuhala, nego otvara nove prostore, izašla je čak iz okvira države (prva natjecanja održana ove godine u susjednim zemljama) i privlači sve više i više sudionika na svojim specifičnim trkama. Stvorili su od nule superposjećene manifestacije kao Pašman škraping, Mosor grebening, najnovijih 100 milja Istre i slične. Bez proračunskih milijardi. Bez sumnjivih lica. Bez potrebe da budu „nacionalni“. Bez sudaca kojima plaćaš za pošteno suđenje. Ljudi trče.

Ako pogledate stranicu trcanje.hr na kalendaru je samo danas 09.11.2013. na rasporedu čak 6 različitih utrka: Vinodol trek, Zagrebački noćni cener, Memorijalna utrka Draganić, Otvoreno prvenstvo Jaske u duatlonu, Jesenska cross liga Gović i Kros liga Godišnja doba na Čevu. I svi su pozvani! Znači, nije nužno biti član (elitnog) kluba, biti u top formi, imati managera niti išta slično. Dođi, trči, nadiši se zraka, potroši višak kalorija, izbaci stres, upoznaj nekoga, upoznaj prostor, nauči se orjentirati i zaboravi na bolesnike koje nam mediji i dalje bez ikakvog razloga svakodnevno serviraju. Mislim da je takav pristup ipak nešto zdraviji!

Prošle nedjelje u New Yorku je održan tradicionalni gradski maraton sa 50 000 sudionika. Znači, to nije 50 000 ljudi na stadionu koji gledaju 22 sudionika kako trče po terenu. To je 50 000 ljudi koji sami trče i aktivno sudjeluju u natjecanju! Sudjelovalo je 22 hrvatska predstavnika, naša Lisa Stublić bila je odlična 12 u ženskoj konkurenciji. Utrku je (bez potrebe za stadionom) s gradskih ulica pratilo preko 2 milijuna ljudi. Stvarno jedan vrhunski događaj pun pozitivne energije!

I za kraj, umjesto osobnog zaključka, prenijet ću još jednom već spomenutu misao kreativnijeg kolege kojeg spomenuh u uvodu: Nosite se u krasan kurac, i vi i Plavi vulkan!

ZAGREB MARATON – FILM

86 godišnjakinja na New York Maratonu

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s