Jesper Juul: Vaše kompetentno dijete

Prošlogodišnji osobni broj 1 u kategoriji knjige mi je Jesper Juul i njegovo Vaše kompetentno dijete. Pročitao sam svojedobno nekoliko knjiga slične tematike, najdraže su mi bile domaće knjige Majde Rijavec i Dubravke Miljković koje su napisale desetke knjiga popularne i praktične psihologije, no neke osobe od povjerenja su me nagovorile na čitanje starog Jespera pa sam ga ubacio u inače zgusnut prošlogodišnji raspored i, što da kažem, nisam požalio umornih očiju.
Odgoj djece zadnje je što me ponukalo i zadnje što sam htio (nabrzinu) naučiti iz ovog štiva; ono što me uvijek oduševljavalo u knjigama koje u naslovu spominju odgoj djece je kada preslikam njihov znanstveni pogled na stvarne ljude iz svog okruženja i pokušam odgonetnuti gdje je dotični roditelj/odgajatelj pogriješio s ovom ili onom osobom. Osim toga, pogled u hrvatsku političku stvarnost i na političku scenu daje neoborive dokaze kako je kod mnogih naših političara obiteljski odgoj teško zakazao i promašio u cjelini svoju osnovnu zadaću.

Jesper je iz Danske. Ne znam jeli to razlog, no osobno sam uvijek razumijevao i simpatizirao asketsku i strogu filozofiju (a očito i pedagogiju) sjevernoeuropskih naroda. Jasper bez ustručavanja i bojazni tvrdi kako su sve dosadašnje metode odgoja djece i mladih zapravo totalno pogrešne (što i dokazuje bezbrojnim primjerima iz stvarnog života; od samoubojstava, ubojstava, nasilja po školama…), a same metode smatra pogrešnim načinom jer – što je metoda? Može li postojati univerzalna metoda za rješavanje kompleksnog problema odgoja nekog bića? Može li se ljude svrstati u nekoliko jednostavnih kategorija i primijenjivati jednu ili drugu metodu na svaku kategoriju? On vrlo inteligentno i znanstveno miče bilo kakovu potrebu za uobličavanjem metoda, stvaranjem formi i slično – mijenja pogled na odgoj do te mjere da gotovo vuče na anarhiju! On ne voli pojam dijete. On dijete smatra čovjekom od samog rođenja i vidi gomilu problema u tome što osobe ne smatramo kompetentnima i sposobnima dok ne dođu do umjetno određene granice od npr. 18 godina. Mnogi ne sazriju niti do 60-te, tako da ova Jesperova razmišljanja definitivno pomiču granice i ruše sve dosadašnje postavke „suvremene“ psihologije odgoja. Kao što sam napomenuo u uvodu, ne radi se ovdje o djeci. Radi se o ljudima. Tako da, knjigu bih preporučio svakome tko ju nije do sada pročitao – da mi je barem ranije došla u ruke. Al bolje ikad nego nikad…

Oglasi