7. VUKOVAR FILM FESTIVAL

Filip Šovagović: Visoka modna napetost

film_plakatSinoć me ponovno oduševila vukovarska projekcija. Ovaj put domaći film Filipa Šovagovića Visoka modna napetost. Nekako je mlako primljen po novinama, svi se nekako pozivaju na Šovagovićev prvi film Pušća Bistra koji kao nije dobro prošao kod publike (ni kritike rekao bih), ali bez obzira na to što mi ni Pušća Bistra nije loš, ovo je nešto potpuno drugačije – nekakva poprilična promjena u pristupu i nešto što do sada nismo mogli vidjeti od domaćeg autora.

Naravno, segmente možemo pronaći u kojekavim hrvatskim filmovima snimljenim zadnjih par godina, ali nigdje ovako potpuno redizajniran koncept igranog filma, nigdje takve montaže, kadrova i stila u jednom jedinom cjelovečernjem igranom filmu.

FashionTensionN2Film je snimljen na otoku – sudeći po mnogobrojnim kvalitetnim, raznolikim kadrovima sunca, mora i neba, pretpostavljam da se ekipa na terenu zadržala jako dugo vremena. Općenito sam zapravo stekao dojam da film nije sklepan nabrzinu, nego da je autor uzeo vremena koliko treba i radio baš onako, otočki polako – kadar po kadar. Hrpa je tu predivnih kadrova otvorenog mora, punog mjeseca, otočke vegetacije, svjetionika, kamena krša i sela. Prijelazi sa crno bijele na fotografiju u boji su također vrhunski pogođeni.

Posebna je dimenzija filma glazba koju je za film napravio sam Filip Šovagović. Dalmatian junkie meets Ry Cooder! Ili čak možda Neil Young iz Jarmuschevog Dead Man-a. Nešto na tom tragu iako nikako kopija – baš ono, posebno i jako dobro uklopljeno u priču – usporavajuće, a nedosadno.

Kad već spomenuh junkiea, jedan od likova znao je dosadno zabrijati svojim napušavanjem i glumljenjem nekakvog otočkog Bareta, no (kako mi je prijatelj sugerirao nakon projekcije), radi se vjerojatno o tome da je Šovagović  ponekim djelomično pretjeranim scenama zapravo stvorio svojevrstan filter publike – jer, racionalno govoreći, ovaj film ipak nije napravljen za (pre)široke mase. Ovo je nekakva kategorija filmova koje (u svjetskim okvirima) možemo vidjeti na Sundanceu ili sličnim festivalima, a onda je valjda i logično da neće pobjediti u Puli.

Ja sam jako zadovoljan i toplo ga preporučujem svim ljubiteljima mode, stila, indie rocka, bluesa, sunca, kanabisa, lokalne filozofije, gegova i neočekivanih obrata. Visoka modna napetost/Tension/Pritisak, kako stoji na špici , zadovoljit će sve vaše intelektualne potrebe koje se mogu pojaviti tijekom jedne nasumične večeri.

Iskrene čestitke autoru i suradnicima!

9/10
skaricicGlumačka ekipa odradila svjetski; u glavnoj ulozi Goran Navojec, zanimljiv Miran Kurspahić i odlična Marija Škaričić,

Oglasi

Slučaj Franak

Nije da su mi ljetne vrućine i gužva na poslu baš motivirajući faktori za pisanje teksta, no gluposti u dnevnim novinama znaju me ponekad dovoljno isprovocirati. A načitah se svega proteklih nekoliko dana…

Kako sam (na štetu vlastite duhovnosti) ekonomske struke i prilično blizak bankarstvu,  tako me površno novinarsko izvještavanje u tom dijelu posebno rastužuje. Zadnjih nekoliko dana naime, pročitao sam desetke novinarskih komentara i osvrta na nepravomoćnu presudu u tzv slučaju Franak, a zaključci koje su mnogi  autori tekstova bez zadrške prenijeli vjernim čitateljima u najmanju su ruku bezvezni.

Kao prvo, novinari se za komentare i informacije obraćaju ekonomistima, koji (ako već ne rade direktno ili indirektno za banke) čitaju analize, donose zaključke iz dostupnih ekonomskih publikacija, statistika HNB-a,  web portala koji se bave predviđanjima, analizama i ekspertizama (dakle, Vidoviti Milani ekonomije). Također, ako se bave specifičnim područjem, bankarstvom, financijskim tržištima ili sličnim, informacije kojima oni raspolažu su isključivo one o poslovnim subjektima – u ovom slučaju o bankama i njihovim aktivama, povratima, dobitima, i slično.  Naravno da će ti zaključci biti u suprotnosti s onim što je prvostupanjska presuda donijela!

No Banker Left Behind

Njima je uzimajući u obzir te informacije (dakle, jednostrane, često generirane baš iz financijskog sektora) nepojmljivo destabiliziranje bankarskog sustava (do kojeg objektivno može doći, mada ne u nekoj drastičnoj mjeri), jer je on bitan faktor ekonomske stabilnosti, ako hoćete i stabilnosti države. No, kako ne postoje toliko detaljni uvidi (dakle, javno dostupni podaci, izvještaji o novčanom tijeku, računi dobiti i gubitka i slično) za obične hrvatske obitelji ogrezle u kredit sa švicarcem, tako nitko od naših „uglednih“ ekonomista i analitičara nije niti jednom u zadnjih par godina (otkad traje drama sa švicarskim frankom) pomislio do kakve se ekonomske nestabilnosti ulaskom u kredit sa švicarcem dovela većina od ovih stotinjak tisuća hrvatskih obitelji. Destabiliziranje bankarskog sektora može dakle imati nekakvih posljedičnih utjecaja na sve stanovnike ove zemlje, no plakati nad onim što bi se moglo teoretski dogoditi nekom sustavu, a preskočiti već prisutnu dramu tisuća živih građana, stvarno je boležljivo.

Dakle, ljudi su konzumirali konzervativan financijski proizvod – stambeni kredit. Nisu uložili svoju životnu ušteđevinu na azijsko tržište kapitala ili rizičan dionički fond s Islanda. Izabrali su proizvod kakav bi jedna kontrolirana i (i dalje prilično centralizirana) ekonomija sa snažnom centralnom bankom morala držati čvrstim uzdama i dozvoliti eventualno  minorne oscilacije u kamatnoj stopi i visini rate, a ne svaliti sav mogući rizik na krajnjeg korisnika!

Konzultacije sa strukom su uvijek dobrodošle, ali bilo bi lijepo u dnevnim novinama pročitati i nešto temeljeno na zdravom ljudskom razmišljanju, sagledavanju šire slike ili barem naznakom kakve empatije prema oštećenima. Do tada,  nabacivanje pojmovima poput EBITDA, ROE, ROI i ROA „priprostom“ domaćem puku, stvarno je, kako već spomenuh, baš bezveze.